Stranice

Projekt, Dalmatinski buhač

EKO LAGUNA - Dalmatinski buhač je ime za biljku, trajnicu, Chrysanthemum cinerariifolium Vis. iz porodice Asteraceae. Ona se uzgaja zbog cvjetnih glavica iz kojih se nakon sušenja ekstrakcijom dobiva kemijska tvar koju nazivamo piretrum. Piretrum se koristi kao prirodni insekticid i stoga je vrlo interesantan. Pradomovina dalmatinskog buhača je Hrvatska.

Plan sadnje Buhača u Hrvatskoj zamišljen je prije nekoliko godina kroz nekoliko etapa. Ako netko ima informacije o tom projektu zahvaljujemo ako to podjeli s nama kroz komentare. U nekoliko crta donosimo ovaj projekt: Pronalaženje i dokazivanje pretpostavki gospodarske opravdanosti revitalizacije uzgoja dalmatinskog buhača u Hrvatskoj putem organiziranja probnih polja u Solinu, Poreču i Zagrebu. Izrada cjelovite studije projekta dalmatinskog buhača (utemeljene na dobivenim rezultatima) "Buhač od sjemena do robne marke", koja će detaljno obraditi postavke (principe), standarde reprodukcije; dati odgovore kako na detalje unutar projekta tako na cjelovit projekt. Po potvrdi gospodarske opravdanosti i izradi studije, osnovat će se konzorcij "dalmatinski buhač" koji će se sastojati od interesno motiviranih pojedinaca, tvrtki i institucija (npr. poljodjelci, prerađivači, znanstvenici, trgovci, izvoznici, financijeri itd.). Konzorcij će definirati optimalnu dinamiku gospodarske realizacije projekta, npr. minimalnu moguću površinu za uzgoj, trajne ugovore s poljodjelcima, ugovore s financijerima i prerađivačima, itd. Po gospodarskom oživljavanju projekta "buhač", planira se izvesti (plasirati) novu hrvatsku tehnologiju u susjedne zemlje koje su tradicionalno podobne i već zainteresirane za uzgoj dalmatinskog buhača. Projekt se ostvaruje uz potporu Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i u suradnji s Institutom za poljoprivredu i turizam u Poreču.

Buhač je nazivan još i dalmatinska krizantema ili ivančica, a dalmatinsko područje klimatski je najpovoljnije za njegov rast. Na našem području uzgajao se do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su ga iz upotrebe istisnuli jeftiniji i praktičniji sintetički insekticidi. Međutim, svjetski trend povratka organskom, ekološkom i zdravom uzgoju biljaka i zdravom načinu života, vratio je život i ovoj zaboravljenoj korisnoj biljci. Samljeveni buhač uništava sve biljne i životinjske nametnike bez lošeg učinka na ljude i životinje, odbija kukce, brzo se razgrađuje i njegovom upotrebom na prirodan i nesintetički način nestaju svi nametnici koji smetaju u organskoj proizvodnji voća, povrća i biljaka. Cvijet buhača raste na stabljici visokoj oko šezdeset centimetara, korijen je razgranat dosta duboko, ne treba je zalijevati, ne treba poboljšavati zemlju gdje raste, jer je u stvari i nastala na škrtom dalmatinskom tlu. Na jedan hektar stane do 90000 sadnica, a na svakoj stabljici može procvjetati oko 400 cvjetova.U neka starija vremena cvjetovi buhača stavljali su se u “baule” sa djevojačkom “dotom” kako bi se odjeća sačuvala do udaje. Od ove biljke mogu se izraditi sprejevi, eterična ulja, sapuni i drugi proizvodi koji će se koristiti protiv moljaca, štetnih kukaca i ostalih nametnika. Podnosi sve temperature, od najviših do najnižih, odolijeva i dalmatinskoj buri, a bere se oko Svetog Ante, odnosno početkom ljeta. U današnje doba kada se pretjeranim korištenjem kemijskih sredstava i umjetnih gnojiva uništavaju poljoprivredna zemljišta i uzgaja se genetski modificirana hrana, dalmatinski buhač ponovno je otkriven. Još 2001. godine pokrenut je projekt “Mogućnost revitalizacije i provjera ekonomske opravdanosti uzgoja dalmatinskog buhača u Hrvatskoj” uz potporu Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Nakon toga, u Saboru je prihvaćen amandman saborskog zastupnika HSP-a Tonča Tadića prema kojem se buhač tretira kao i nasadi lavande, što znači kako treba osigurati poticaj sadnje lavande i buhača godišnjim plaćanjem po hektaru. Time bi se potaknula obnova uzgoja ove domaće biljke po kojoj je Dalmacija nekada bila poznata, a do Drugog svjetskog rata izvozilo se do 25 vagona ovog korisnog insekticida. Uz poticaje za uzgajivače, nasadi se opet mogu obnoviti, a pri tome se može osigurati egzistencija velikom broju ljudi na otocima i na čitavoj obali. Svijet je odavno shvatio blagodati mediteranskog podneblja i mediteranske prehrane, pa bi tako trebalo doći vrijeme u kojem ćemo i mi postati svjesni onoga što imamo, i to početi iskorištavati na najbolji mogući način. Ipak je sigurnije i lakše posaditi buhač, koji se takoreći brine sam o sebi, nego ulagati u kaveze za činčile, od kojih se rade bunde za tko zna koga, zar ne?


Broj komentara: 9:

  1. Dalmatinski buhač, buharica, buhara, buharika ili divlji pelin (Chrysanthemum cinerariifolium (Trevir.) Vis.; sinonimi: Pyrethrum cinerariifolium Trevir., Tanacetum cinerariifolium (Trevir.) Schultz-Bip.) je sivo-zelena trajnica, oblika polugrma, visoka do 60 centimetara. Stabljike su joj nerazgranate s nekoliko kratkih raspršenih dlačica ispod cvijeta. Listovi su dugi i perasto raspoređeni, odozdo svilenkasti i okupljeni na dnu stabljike.

    Pyrethrum cinerariifolium Trevir je stari latinski sinonim za buhač. U taj su se stari rod Pyrethrum ubrajale i još 2 vrste: Anacyclus pyrethrum (španjolska kamilica) i Pyrethrum caucasicum (danas Chrysanthemum parthenium L.- perzijski buhač, divlja kamilica).

    "Pyrethrum" je pak u latinskom jeziku bila riječ za španjolsku kamilicu (danas Anacyclus pyrethrum L.), a grčki korijen ove latinske riječi je "purethron" i označava drugu biljku - divlju kamilicu (Chrysanthemum parthenium L. ). "Puretos" je nadalje grčka riječ iz koje je vjerojatno izvedena riječ "purethon".Obje ove vrste, i španjolska i divlja kamilica, u svojim učincima na ljudski organizam objašnjavaju tu ishodišnu grčku riječ "puretos" koja označava goruću, vatrenu toplinu.

    Dalmatinski buhač biljka je trajnica umjerenog pojasa koja može doživjeti i starost od 12 godina. Samonikla je na području Dalmacije te u primorskim dijelovima Hercegovine i Crne Gore gdje je vezana uz kamena mjesta krškog obalnog područja. Buhač je zbog svoje ekonomske vrijednosti svoj areal u zadnjih stotinjak godina proširio na gotovo sve kontinente.

    Premda je buhač iz zone umjerene klime i dugo se uzgajao u tom području, on najbolje uspijeva i daje najveći prinos aktivne tvari kada se uzgaja na duboko i dobro dreniranim tlima izloženima suncu, umjereno-hladne klime s kratkom i blagom zimom i hladnim ljetom. Takovi klimatski uvjeti prisutni su na visoravni Kenije pa je ona danas najveći svjetski uzgajivač buhača.

    OdgovoriIzbriši
  2. Upotreba buhača u insekticidnim preparatima datira još iz Perzije, negdje oko 400 godina prije Krista. Vjeruje se da je rana upotreba i preparacija biljke bila obavijena gustim velom tajne čime se objašnjavaju ozbiljne poteškoće u određivanju točnog datuma otkrića insekticidnog učinka buhača. Ono što je poznato, jest da su se ti rani preparati izrađivali iz druge dvije vrste buhača Chrysanthemum roseum Adam i C. coronarium Linn., koje za razliku od dalmatinskog buhača (C. Cinerariifolium Vis.), sadrže vrlo malo djelatnih tvari - piretrina.

    Mnogi autori se slažu da je piretrum - prah buhača donesen u Europu rano u 19. stoljeću od strane jednog Armenijskog trgovca, koji je otkrio tajnu pripreme praha putujući po Kavkazu. Prema drugoj verziji, tajnu su Rusima otkrili ratni zarobljenici. Oko 1840 g. nova vrsta C. cinearariaefolium, dalmatinski buhač, uzgojena u Dalmaciji, brzo je potisnula perzijske sorte u Europi.

    OdgovoriIzbriši
  3. Jedna zanimljiva priča o otkriću insekticidnog djelovanja buhača upućuje nas na izvjesnu Dubrovkinju toga doba, koja je očarana ljepotom cvijeta dalmatinskog buhača, ubrala buket cvijetova i držala ih kao ukras u sobi. Nakon što su se cvjetovi posušili, zametnuo joj se suhi buket u nekom zakutku sobe. Kada ga je naša Dubrovkinja nakon nekoliko tjedana pronašla, vidjela je da je bio okružen mnoštvom uginulih insekata.

    Ona je povezala smrt insekata s insekticidnim svojstvima cvjetova i započela s pripravljanjem praška buhača. Iako se događaji i datumi oko otkrivanja insekticidnog učinka buhača razlikuju, sasvim je sigurno da se ova biljka u Europi upotrebljava kao insekticid već više od 160 godina, a u Perziji znatno duže. Biljka je očigledno bila dobro poznata puno prije nego što su prepoznata njezina insekticidna svojstva.

    Daljnji tijek razvoja uporabe buhača možemo pratiti na sljedećoj vremenskoj lenti:

    * Oko 1840 g. - početak uzgoja dalmatinskog buhača radi svojih insekticidnih svojstava
    * 1860 g. - prah dalmatinskog buhača izvezen u S.A.D.
    * 1914. g. Zbog 1. Svjetskog rata prestaje uzgoj dalmatinskog buhača u Dalmaciji i tržište polagano preuzima Japan
    * 1918.g. obnavlja se uzgoj buhača u Dalmaciji
    * 1919. g. uvoz piretruma u S.A.D.-u dosiže 1000 t godišnje
    * oko 1919.g. - kerozinski ekstrakti piretruma počinju zamjenjivati prašak u kućnoj uporabi i 9 godina kasnije gotovo prestaje upotreba praška
    * 1924. g. objavljeni su rezultati istraživanja Staudingera i Ružičke na idetifikaciji strukture aktivnih tvari iz ekstrakta dalmatinskog buhača. Na temelju ovih otkrića bilo je moguće započeti sa umjetnom sintezom piretrina i što je još važnije njihovih sintetskih analoga.

    OdgovoriIzbriši
  4. Lavoslav Ružička je inače rođen u Vukovaru i dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1939. godine. Bio je profesor u Utrechtu u Nizozemskoj i na Visokoj tehničkoj školi (ETH) u Zrichu u Švicarskoj. Kao voditelj laboratorija organske kemije, istraživao je mirisave i fiziološke spojeve iz prirodnih tvari, više terpene, steroide i seksualne hormone. Svojim otkrićima unaprijedio je kemiju cikličnih organskih spojeva. Nobelovu nagradu dobio je za sintezu ljudskih seksualnih hormona.

    * 1945.g. Kenija postaje glavni svjetski proizvođač buhača, a primat drži još i danas
    * 1972. g. svjetska proizvodnja buhača bila je preko 21 000 t i to raspodijeljena na sljedeće zemlje: Kenija - 14400 t, Tanzanija - 4300 t, Ruanda - 1000 t, Ekvador 1000 t i Japan 380 t.

    Buhač se u svijetu još uzgaja ili se uzgajao u: Australiji, Brazilu, Bugarskoj, Kaliforniji, Kini, Francuskoj, Italiji, Rusiji, Španjolskoj i Švicarskoj , a u mnogima se od njih, za razliku od Dalmacije, uzgaja još i danas.

    Povijest buhača u Hrvatskoj

    Suha i topla klima omogućuje buhaču da raste i na planinskim ili pustim tlima. Ovakvi klimatski i geografski uvjeti Dalmacije odlično su odgovarali uzgoju buhača.

    * 1881. g. Izdata je u Splitu knjižica "Buhač" koju je napisao P.L. Bianchini, gdje se govori o uzgoju buhača već 1858.g.
    * 1909. godine na području Dalmacije zasađeno je 2000 hektara tla s buhačom. Prosječna godišnja proizvodnja iznosila je 1000 tona suhih cvjetnih glavica buhača.
    * 1918. g., nakon 1. svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, Dalmacija se nalazi unutar Kraljevine Jugoslavije gdje se nanovo pokreće proizvodnja buhača
    * 1925. godine na području Županije Dubrovačke zasađeno je buhačem 950 hektara, a prosječna godišnja proizvodnja po nekim navodima iznosila je 1500 tona suhih cvjetnih glavica buhača.
    * 1930.g. Prof. A. De Mori objavljuje podatak da je izvoz buhača u Hrvatskoj 1928.g. iznosio 463,9 tona.
    * 1934.g. Dalmacija je po po uzgoju buhača druga u svijetu, iza Japana.
    * 1963-1965. godine "Dalmacija bilje" iz Dubrovnika na inicijativu i u suradnji s "Krkom" iz Novog Mesta organizira i obnavlja proizvodnju buhača u Hrvatskoj. Na površini od 360 hektara zasađen je selekcionirani materijal (ing. Frano Tabain) i dobiven je sadržaj sumarnih piretrina od 1,5 %.
    * 1992. godine (Filipaj, Blažević) određena je i ispitana kvaliteta samoniklog buhača (otok Hvar) te je u suhim cvjetnim glavicama ustanovljena koncentracija piretrina od 0,46 %.
    * 1995-1997. godine delegacija iz Kenije uzima sjeme dalmatinskog buhača kako bi stvorili bazu za nove selekcionirane klonove.
    * 1996. godine delegacija jedne američke tvrtke nudi Hrvatskoj selekcioniranu kulturu buhača za probni plantažni uzgoj, no ne nalazi zainteresirane suradnike.
    * 2001. pokrenut projekt "Mogućnost revitalizacije i provjera ekonomske opravdanosti uzgoja dalmatinskog buhača u Hrvatskoj" kao koordinacija tvrtke "Bioaromatica" i Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču, a uz potporu Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i sudjelovanje još nekih tvrtki. Projekt je još uvijek u tijeku.

    Ciljevi projekta su ponajprije iznaći i dokazati pretpostavke o gospodarskoj opravdanosti buhača u Hrvatskoj, za što su uspostavljena probna polja za uzgoj buhača u Solinu, Poreču i Zagrebu.

    Na temelju dokazanih pretpostavki kreće se u izradu studije projekta pod imenom "Buhač od sjemena do robne marke". Na temelju te studije osnovao bi se konzorcij "Dalmatinski buhač" koji bi se sastojao od svih strana u RH zainteresirane za oživljavanje uzgoja, prerade i prodaje buhača i proizvoda na bazi buhača.

    OdgovoriIzbriši
  5. Lavoslav Ružička je inače rođen u Vukovaru i dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1939. godine. Bio je profesor u Utrechtu u Nizozemskoj i na Visokoj tehničkoj školi (ETH) u Zrichu u Švicarskoj. Kao voditelj laboratorija organske kemije, istraživao je mirisave i fiziološke spojeve iz prirodnih tvari, više terpene, steroide i seksualne hormone. Svojim otkrićima unaprijedio je kemiju cikličnih organskih spojeva. Nobelovu nagradu dobio je za sintezu ljudskih seksualnih hormona.

    * 1945.g. Kenija postaje glavni svjetski proizvođač buhača, a primat drži još i danas
    * 1972. g. svjetska proizvodnja buhača bila je preko 21 000 t i to raspodijeljena na sljedeće zemlje: Kenija - 14400 t, Tanzanija - 4300 t, Ruanda - 1000 t, Ekvador 1000 t i Japan 380 t.

    Buhač se u svijetu još uzgaja ili se uzgajao u: Australiji, Brazilu, Bugarskoj, Kaliforniji, Kini, Francuskoj, Italiji, Rusiji, Španjolskoj i Švicarskoj , a u mnogima se od njih, za razliku od Dalmacije, uzgaja još i danas.

    Povijest buhača u Hrvatskoj

    Suha i topla klima omogućuje buhaču da raste i na planinskim ili pustim tlima. Ovakvi klimatski i geografski uvjeti Dalmacije odlično su odgovarali uzgoju buhača.

    * 1881. g. Izdata je u Splitu knjižica "Buhač" koju je napisao P.L. Bianchini, gdje se govori o uzgoju buhača već 1858.g.
    * 1909. godine na području Dalmacije zasađeno je 2000 hektara tla s buhačom. Prosječna godišnja proizvodnja iznosila je 1000 tona suhih cvjetnih glavica buhača.
    * 1918. g., nakon 1. svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, Dalmacija se nalazi unutar Kraljevine Jugoslavije gdje se nanovo pokreće proizvodnja buhača
    * 1925. godine na području Županije Dubrovačke zasađeno je buhačem 950 hektara, a prosječna godišnja proizvodnja po nekim navodima iznosila je 1500 tona suhih cvjetnih glavica buhača.
    * 1930.g. Prof. A. De Mori objavljuje podatak da je izvoz buhača u Hrvatskoj 1928.g. iznosio 463,9 tona.
    * 1934.g. Dalmacija je po po uzgoju buhača druga u svijetu, iza Japana.
    * 1963-1965. godine "Dalmacija bilje" iz Dubrovnika na inicijativu i u suradnji s "Krkom" iz Novog Mesta organizira i obnavlja proizvodnju buhača u Hrvatskoj. Na površini od 360 hektara zasađen je selekcionirani materijal (ing. Frano Tabain) i dobiven je sadržaj sumarnih piretrina od 1,5 %.
    * 1992. godine (Filipaj, Blažević) određena je i ispitana kvaliteta samoniklog buhača (otok Hvar) te je u suhim cvjetnim glavicama ustanovljena koncentracija piretrina od 0,46 %.
    * 1995-1997. godine delegacija iz Kenije uzima sjeme dalmatinskog buhača kako bi stvorili bazu za nove selekcionirane klonove.
    * 1996. godine delegacija jedne američke tvrtke nudi Hrvatskoj selekcioniranu kulturu buhača za probni plantažni uzgoj, no ne nalazi zainteresirane suradnike.
    * 2001. pokrenut projekt "Mogućnost revitalizacije i provjera ekonomske opravdanosti uzgoja dalmatinskog buhača u Hrvatskoj" kao koordinacija tvrtke "Bioaromatica" i Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču, a uz potporu Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i sudjelovanje još nekih tvrtki. Projekt je još uvijek u tijeku.

    Ciljevi projekta su ponajprije iznaći i dokazati pretpostavke o gospodarskoj opravdanosti buhača u Hrvatskoj, za što su uspostavljena probna polja za uzgoj buhača u Solinu, Poreču i Zagrebu.

    Na temelju dokazanih pretpostavki kreće se u izradu studije projekta pod imenom "Buhač od sjemena do robne marke". Na temelju te studije osnovao bi se konzorcij "Dalmatinski buhač" koji bi se sastojao od svih strana u RH zainteresirane za oživljavanje uzgoja, prerade i prodaje buhača i proizvoda na bazi buhača.

    OdgovoriIzbriši
  6. Prirodni piretrini (na svjetskom tržištu nalazimo i sintetske piretrine koji pokrivaju 25 % ukupnih svjetskih potreba za insekticidima), koriste se više od 160 godina u suzbijanju štetnih insekata. Stoga, posjeduju provjerenu i najdužu sigurnosnu svjedodžbu u odnosu na druge važnije aktivne formulacije za zaštitu čovjeka, biljaka i životinja od štetnih insekata.

    Prirodni piretrini nisu opasni za okoliš jer se u njemu ne akumuliraju zato što se na svjetlu i zraku vrlo brzo razgrađuju u inaktivne spojeve. Piretrinski spojevi se u toplokrvnim bićima uslijed djelovanja enzima metaboliziraju. Iz tih su razloga vrlo interesantni jer uspješno suzbijaju štetne insekte dok za toplokrvna bića nisu toksični.

    OdgovoriIzbriši
  7. Hrvatska je pradomovina dalmatinskog buhača, a ujedno je do 1920. godine bila, s proizvodnjom na 2.000 ha, u svjetskim razmjerima važan proizvođač dalmatinskog buhača. Republika Hrvatska sa svojim komparativnim prednostima (nezagađen okoliš i pedoklimatske prilike) u odnosu na europske zemlje ima veliku mogućnost da se nametne kao europski centar eko-poljoprivrede i eko-turizma. Ova pretpostavka se temelji na strateškim ciljevima razvoja hrvatskoga gospodarstva.

    OdgovoriIzbriši
  8. Arboretum autohtonog, ljekovitog, aromatičnoga i začinskog bilja u Istarskoj županiji


    Ciljevi projekta

    * Stvaranje jedinstvene istarske i hrvatske robne marke.
    * Trajna edukacija stanovništva.
    * Obogaćivanje Hrvatske turističke ponude.
    * Rast ugleda Hrvatske u svijetu.
    * Otvaranje tržišta malim proizvođačima originalnih istarskih tradicionalnih proizvoda kroz jedinstvenu i snažnu robnu marku "Aromatica".

    * Pokretanje cijelog niza gospodarskih aktivnosti u Istarskoj županiji vezanih uz aktivnosti u arboretumu Histria Aromatica.
    * Nakon zaživljavanja projekta Histria Aromatica i provjere gospodarske opravdanosti, ponuditi čitav model drugim turističkim destinacijama.

    Sažetak projekta "HISTIRA AROMATICA"

    Na izuzetno atraktivnoj lokaciji površine od 60.000 m2 do 120.000 m2 zaživjet će jedinstven arboretum autohtonoga, ljekovitog, aromatičnoga i začinskog bilja koji će se financijsko-gospodarski samoodržavati. Uz minimalno zadiranje u okoliš, oplemenit će se i sačuvati danas zapušten prostor, pa uz istaknutost biljnih vrsta na terenu (crnogorične i bjelogorične šume te livada) organizirat će se vrtovi i plantaže od 1 do 5000 m2 s ljekovitim, aromatičnim i začinskim biljem.

    Poštivajući konfiguraciju terena i raznolikost od dvjestotinjak biljnih vrsta, izgradit će se šetnice, stazice i putići s klupicama i sjenicama za odmor i promatranje kako biljnih vrsta tako vizure mora i otoka. Uz eventualno postojeće suhozidove u istom stilu (kamen i živa ograda -istarska šuma), na rubnim dijelovima arboretuma izgradit će niz kamenih kućica za prezentacije kako filozofije tako i sadržaja arboretuma "HISTRIA AROMATICA". Svi sadržaji i ponude postavit će se po tjednima kroz cijelu godinu, npr. "tjedan lavande", "tjedan kadulje", "tjedan bakinih sapuna", "tjedan fitoterapije i aromaterapije", itd. Svi postupci i tehnologije bit će oglednog (manufakturno-muzejskog) tipa, zasnovani na tradiciji i starogalenskim recepturama hrvatskog ljekarništva i zanatstva, što će doprinijeti prepoznavanju i ugledu Hrvatske u svijetu.


    Neke od činjenica na kojima se temelji ovaj prijedlog:

    * Hrvatska posjeduje vrlo bogatu floru koja je u odnosu na ostale zemlje minimalno zagađena. - Samo Istarska županija posjeduje floru od preko 1500 biljnih vrsta.
    * Neke su biljne vrste posebne i nalazimo ih samo u našem području (autohtonost) što je u povijesti poslužilo promoviranju Hrvatske u svijetu (dalmatinska kadulja i dalmatinski buhač). Nažalost, danas je promet tih vrsta sveden na minimum.

    * Duga je tradicija sakupljanja, uzgoja i preradbe ljekovitog bilja u Hrvatskoj, što potkrepljuje utemeljenje prvih ljekarni u Europi (Zadar, Dubrovnik već 1317. godine).
    * Pripravci na biljnoj osnovi su odavno poznati kao zdravstvene djelotvorne tvari što je kroz povijest znanstveno vrlo opsežno potkrijepljeno.
    * Pokret povratka prirodi, kao i snažno ekološko osvješćivanje pučanstva, polučuje povećanje potrošnje proizvoda na biljnoj osnovi.

    Budući da je tvrtka "Bioarmatica" kroz kontinuirani razvoj od 12 godina već u potpunosti postavila robnu marku (brand) "AROMATICA", smatra se jedina na ovim prostorima spremna zaživjeti tako zahtjevan projekt.

    OdgovoriIzbriši
  9. Jako lijepo obrađena tema.Postoji li ikakva mogućnost da se tako nešto provede i na području Zadarske županije?

    OdgovoriIzbriši